Evo  da ukratko opišem kako je tekao moj prvi samostalni graditeljski pokušaj – izgradnja drvarnice u nadi da će nekome pomoći. Kako smo imali velike probleme sa mokrim drvima (slabo griju, teško gore, zaštopavaju dimnjak, čađe staklo kamina) odlučih napraviti nešto po tom pitanju.

Budući da je već postojala mala šupa sa ravnim betonskim krovom (koji prokišnjava) odluka je pala da se drvarnica napravi na krovu šupe.

Naravno poželjno je da drvarnica bude čim jeftinija stoga će biti od drva. Metal je skuplji, a traži i zavarivanje što ne spada u moju domenu. Odlučio sam koristiti samo štafle 8 x 5 cm i letve 4 x 5 cm. To su relativno slabe debljine, koje sam kompenzirao tako da sam stavio više tanjih profila umjesto mali broj debljih profila čime sam po mojem mišljenju dobio sasvim zadovoljavajuću čvrstoću. Međutim, da idem ponovo raditi vjerojatno bi ipak odabrao manji broj većih profila zbog uštede vremena – brže je postaviti manji broj debljih profila, zar ne? 🙂

Kao krovne ploče odlučio sam koristiti prozirne ploče jer nisam htio da nam krov zaklanja svjetlo (drvarnica je uz kuću), i u nadi da će sunce koje probija kroz njih pospješiti sušenje drva (no svjestan nedostatka u vidu potrebe za češćim farbanjem drvene konstrukcije). Jesam li u pravu ili ne, pokazat će vrijeme 🙂 U trgovinama koje sam posjetio mogao sam izabrati Renolit Ondex Ecolux trapezne ili Gutta sinusne prozirne plastične ploče. Obje su duge 2 m, a budući da su Ecolux šire (oko 110 cm) u odnosu na Gutta (90 cm), odlučio sam se za Ecolux. Cijena po kvadratu je otprilike ista, tj. nekih 75 kn/m2, a jedna ploča je oko 115 kn. Prednost Ecolux ploča je i to da se doimaju nešto jače, razmak letvi je 1 m, za razliku od Gutta oko 50 cm. Tako veliki razmak izgledao mi je sumnjivo, ali odlučio sam pokušati tako, pa ako se pokaže da se ploče savijaju onda naknadno umetnuti još međuletvi. Ovime i svjesno ulazim u rizik da ih deblji nanos snijega iskrivi, ali računam na to da je krov drvarnice lako dostupan s balkona pa ga mogu lako očistiti od snijega.

Ono što je loše u vezi tih ploča, je da dućan u kojem sam ih kupio ne nudi nikakav pribor za njih niti ikakve upute za postavljanje pa sam bio prisiljen tražiti na internetu. Pribor koji je potreban su šrafi za ploče. Uzeo sam 6 cm duge 6 mm šrafe sa gumenim kapama, 100 komada nekih 130 kn. Također, budući da šraf ide na vrh vala, potreban je odstojnik (distancer) koji ide ispod ploče na mjesto gdje ide šraf i sprečava savijanje ploče. Po to sam morao ići u ZG u Bauhaus. I na kraju, proizvođač preporučuje plastični stupnjeviti borer za bušenje ploča. Kako takvoga nisam nigdje našao (najbliže tome bio je borer za lim u Bauhausu od nekih 200 kn koji je preskup), odlučio sam pokušati sa borerom za drvo. Borer mora biti za 4 mm širi od šrafa, dakle 10 mm. Borer za drvo je sasvim zadovoljavajuće obavio posao, a nije skup. Rupe nisu baš idealne, ali pošto ih pokrije šraf, ispalo je sasvim OK. Evo primjer jedne rupe:

Možda bi netko pokušao i s borerom za metal, ali po mojem mišljenju to bi bilo loše. Zna se što takav borer, u slučaju veće debljine, radi u drvu (lomi ga), pa bi se isto moglo desiti i ovdje. A njega je i puno teže centrirati, za razliku od onog za drvo koje ima tanak šiljak u sredini.

Vertikalne stupe za beton odlučio sam postaviti tako da probušim betonsku deku šupe i s donje strane deke proguram šrafe za drvo i zašrafam ih u vertikalne stupove. Izabrao sam 8 mm šrafe duge 18 cm. Da bi se tako dugi šraf mogao ušrafati, potrebno je drvo prethodno izbušiti, za što treba malo dulji borer. Jedini dovoljno dugi kojeg sam našao je bio 4 mm za metal, pa sam koristio takvog, iako ne bi škodio malo deblji. Ukupno sam stavio 12 vertikalnih stupova. Da, to je malo veći broj, ali računao sam da će tako jednoliko raspoređeni stupovi dobro i ravnomjerno poduprijeti konstrukciju i time kompenzirati tanko drvo. Također, na veći broj stupova bit će lakše pričvrstiti ogradu za drva. Na te stupove stavio sam 3 horizontalne grede koje su također pričvršćene šrafima. Ovo je naravno potrebno precizno izmjeriti i napraviti, na što odlazi dosta vremena. Ovo je rezultat prve faze:

Na to je išlo 5 kosih greda koje sam pričvrstio sa navojnim šipkama 6 mm (da, jednostavnije bi bilo čavlima, ali ja si nekad volim zakomplicirati život).

I kao posljednji dio drvene konstrukcije, na to idu letve. Savjetuje se letve s gornje strane obljepiti aluminijskom samoljepljivom trakom, što je odlična zaštita od sunca jer se toplina reflektira od letve. Ljepljenje trake i krajnji rezultat izgledaju ovako nekako:

Letve zabijemo čavlima, a razmak je ispao nešto manje od 1 m, što je veliko, ali još uvijek u skladu sa uputama proizvođača. Određivanje razmaka letvi nije tako jednostavno, treba uzeti u obzir preklop ploča, koliko redova ploča ide i koji napust letva puštamo. Ja sam odabrao donji napust 15 cm, a gornji nešto manji. Iz tog razloga razmak između svih letvi nije jednak. Prije postavljanja na krov letve sam ofarbao, jer je to lakše obaviti dok su još dole. Ovo je fotka nakon što su 4 od 5 letvi postavljene:

Važno je naglasiti da je potrebno u svim tim koracima biti jako precizan, te da je puno toga potrebno unaprijed planirati, skicirati i proračunati. Recimo nije svejedno koliko imamo širinu krova i duljinu krova, ako je moguće treba ju tako isplanirati da ne moramo rezati ploče. Ja sam uspio postići da budu točno 2 reda ploča bez rezanja i bočno 4 ploče, dakle ukupno 8. Osim toga, ako šlampavo mjerimo, greške se kako idemo dalje akumuliraju sve više i možemo kasnije imati ogromnih problema sa slaganjem ploča. To je ujedno i nedostatak ovih ploča, jer recimo crijep puno više “oprašta” pogreške. Ono što je kritično je postići da imamo kuteve od točno 90 stupnjeva između bočnih i horizontalnih letva. To meni nije uspjelo od prve jer je krov šupe bio sve samo ne 90°. No uspio sam to postići pritiskanjem u stranu stražnjeg dijela konstrukcije i onda to fiksirati sa kosom letvom koja se vidi na prethodnoj slici. Bez te kose letve sve skupa se njiše da imate osjećaj da će se sve raspasti kod najmanjeg vjetra. Ali nakon zabijanja te letve sve postane čvrsto ko stijena! I naposljetku, tko se boji visine ovo nije za njega, na nekim dijelovima visina je cca. 4 m, ali zato je pogled lijep. Evo za ilustraciju 🙂

Sljedeća operacija je bušenje ploča. Normalno se one buše na krovu i odmah šrafaju. To bi možda i išlo tako sa specijalnim borerom za te ploče, no s borerom za drvo koji sam ja imao bušenje uopće ne ide tako lagano, pa sam ih ja probušio na podu. Buši se na određene valove prema specifikaciji proizvođača ploča. Ovo je dosta spor, precizan i mučan posao, ali na kraju i to se nekako obavi. Bilo je potrebno i rezati dvije ploče jer se u jednom dijelu šupa i kuća dodiruju pa je u skladu s tim trebalo prilagoditi ploče. Ovo rezanje je sa ručnom pilom išlo jako sporo, srećom su bile samo dvije ploče za rezati.

I na kraju postavljanje ploča. Većina ploča (osim krajnjih) mogla se postaviti sa lojtre bez penjanja na krov, zahvaljujući činjenici da su ploče lijepo savitljive. U slučaju da se treba penjati na krov, treba postaviti daske i hodati po njima kako se ploče ne bi savijale. Evo kako je izgledalo na kraju:

Slijedi farbanje… odabrao sam bijelu Chromos Aqualux temeljnu boju, s njom se lijepo radi jer je na vodenoj bazi, dakle razređuje se samo s vodom i alati se peru s vodom, a da li će dugoročno biti dovoljno dobra zaštita drva (s obzirom da je to samo temeljna bez završnog laka koji normalno još ide na nju), vrijeme će pokazati. Evo i prvih drva već u drvarnici:

Kao ogradu na dvije strane stavio sam armaturnu mrežu. Mreža je namazana prvo sa antikorozinom, a onda ofarbana sa Chromos Hardlux 3u1 smeđom (pokušao sam i sa bijelom, ali nije baš estetski bilo nešto, smeđa je puno bolja). Sa prednje strane kao ogradu stavio sam drvene palete radi nešto bolje estetike u odnosu na mrežu (palete se još ne vide na ovoj slici). I naravno, jedna strana ostaje bez ograde radi pristupa.

Ovdje još nema bočnih obruba, a naknadno sam ih napravio tako da sam kupio još jednu ploču i bočno ju razrezao na 4 dijela. Budući da se ploče lijepo savijaju, savio sam ih i na taj način napravio najjeftinije moguće bočne obrube. Eventualno bi još trebalo staviti žlijeb za kišu.

Drvarnica je izložena vjetru, što je povoljno za sušenje drva. Ali nažalost nije povoljno kad istodobno pada i kiša. Onda vjetar nosi kišu (ili snijeg) na drva, pogotovo na stranama gdje je samo armaturna mreža.

Na kraju, sve skupa je koštalo oko 3500 kn, uključujući tu i neke promašene investicije kao kad se kupi nečega previše ili nešto što se na kraju pokaže kao promašaj. Ali to je dio svakog projekta. Moja očekivana cijena bila je 2000 kn, ali očito sam bio preoptimističan 🙂

Ovdje naravno nisam opisao punooo sitnih, a dosta važnih i teških detalja (vrag je u detaljima!). Često nešto u teoriji izgleda jednostavno, a strašno se zakomplicira u praksi.